Jazzmark

Intervju sa Aleksandrom Grujićem: moderan džez je kao snalaženje za klopu na putu od nekog mesta do kuće

21. 11. 2020.

“Mandžunat Bi Si je dolazio na konzervatorijum u Amsterdamu da drži „konnakkol“ radionice. Konnakkol  je nazovi eloquent percusion, slično kao parlato kod nas. Ja sam jednostavno morao da odem kod njega, da naučim to na njegovom parčetu temlje. Bilo je to intenzivnih mesec dana, pre svega zbog same Indije. Svaki dan smo provodili nekoliko sati kod njega kući i vežbali. Tako sam dobio detaljni uvid u njihovu muziku. Trebalo bi mi jedno 50 godina da sve to što sam naučio vežbom pretvorim u veštinu.”

Fotografija: Jean-Marie Fox

Klasika ili džez? Malo muzičara na ovo pitanje odgovara sa: oba! Aleksandar Grujić je jedan od tih „vanzemaljaca“ koji podjednako dobro sviraju i jedno i drugo – završio je klavir na Fakultetu muzičke umetnosti, a u džez je uplovio zahvaljujući knjizi „Jazz Piano Book“ koju mu je u ključnom trenutku poklonio kolega Vasil Hadžimanov. Tako se upustio u improvizacione vode iako je po mnogima bio u „poodmaklim“ godinama za džez start. Ipak, sledi master diploma džez klavira na konzervatorijumu u Utrehtu i završen četvorogodišnji program „Savremene Improvizacije kroz primenu nezapadnjačkih tehnika“ u Amsterdamu (u pitanju je južnoindijski ritmički sistem potekao iz indijske klasične muzike). 2012. godine odlazi u Bangalor (Indija) kod Mandžunat Bi Sija – jednog od najpriznatijih konnakkol majstora i perkusionista današnjice.

Danas predaje džez klavir u muzičkoj školi „Stanković“ u Beogradu i bavi se primenjenom muzikom u svom Red Light studiju. Klasičar proširenih (harmonskih) vidika i džezer koji se najbolje oseća u klasici, po sopstvenom priznanju, u velikoj meri je individualista. Ipak, pre dve godine snima album GIV & Gaslight (Metropolis, 2018) sa Igorom Maleševićem (bubanj) , Vladimirom Samardžićem (električni bas), Anđelkom Stuparom (bubanj), Milošem Čolovićem (kontrabas) i gostima. Opisuje ga kao izraz koji se delom oslanja na alternativne načine sviranja i na elektroniku, a sve to smešteno u forme slične preludijumima i svitama sa attacca stavovima.

Iako je muzici posvetio čitav život, već neko vreme ne svira uz izgovor da mu treba pauza. Sa Aleksandrom Grujićem razgovaramo o klasici, džezu, Amsterdamu, Indiji, mladim džez nadama i o omiljenim džez pločama.

ClassicAll: Muzičari su već više od pola godine u krajnje nezavidnom položaju zbog sitacije sa korona virusom, a ti si prestao sa svirkama i pre toga. Zašto?

Fotografija: Jean-Marie Fox

Aleksandar Grujić: Pravim pauzu jer bih da menjam – vratim na staro odnos sa muzikom.  Taj odnos se drastično sam od sebe poboljšao od kad sam prestao da sviram javno. Sada mnogo jače osećam muziku. Kad sviraš džez i živiš od toga onda se podrazumeva da sviraš puno sa raznim muzičarima. Stiglo me zasićenje od toga, ne samo od muzike već i od međuljudskih odnosa i meni neprihvatljivih kriterijuma po kojima sadašnja džez scena kod nas funkcionise.

Sa producentom Dejanom Tomkom partnerski vodiš Red Light studio. Šta snimate, kakvu muziku pravite?

Već par godina stvaramo primenjenu muziku za razne klijente i potrebe poput reklama, kampanja, programiranja instrumenata i produkcije za umetnike iz inostranstva. Snimamo izvodjace koliko nam uslovi dozvoljavaju jer imamo mali projektni studio. Dejan Tomka i ja trenutno produciramo dva albuma, jedan je novi džez album saksofoniste Uglješe Novakovića, a drugi mlade nade, kantautorke Irine Stefanović. Čekamo da se snimi novi album džez sastava Drama kvartet pa da se dohvatimo produkcije.

Primenjenu elektronsku muziku prvi put si radio za savremeni balet u Amsterdamu. Koliko je ovaj grad muzički inspirativan?

Nisam prvi put, stvarao sam već dosta takve muzike u Srbiji i pre nego sto sam se odselio u Amsterdam. A što se tiče inspiracije u Holandiji, sve je baš po mom ukusu. Od konzervatorijuma, koncerata, žanrovski opredeljenih komuna i ostalog. Profesor džez klavira mi je bio najbolji profesor ikad, u pitanju je Bert van den Brink. On je takođe završio klasiku i to je bila „spojka“. Otišao sam baš sa namerom kod njega. Dve godine se činilo malo vremena, a opet puno stečenog znanja za čitav život. Osim toga, u sklopu konzervatorijuma sam pohađao i program za elektronsku muziku koji je fantastičan. Muzička scena je bogata, od skoro svakodnevnih džez koncerata i sešna do klasičnih koncerata. Takođe je i scena free improvizacije dosta bogata, od „tradicionalnih“ free stajlera pa do onih koji svakog ponedeljka u klubu „Zaal 100“ udaraju u šerpe i lonce. Sve zanimljivo.

Zašto si se vratio u Srbiju?

Holandski mentalitet je dosta drugačiji. Dobro je kad nešto studiraš, pa si godinama zauzet oko toga. Ali u jednom trenutku pozavršavaš sve i tek onda vidiš gde si počeo da živiš. Izađeš na ulicu i nešto te stegne, a nije nostalgija. Stegne osecaj nepripadanja.

A Indija?

Druga planeta. Kad sletiš tamo već je sve drugačije. Ortak me je sačekao na aerodromu i pitao me kojim busom hoću da idemo – turističkim ili lokalcem. Kažem – lokalcem! A autobusi ko iz filmova – kokoške gore, žene napred, muškarci nazad. Tri i po sata smo putovali sa aerodroma – prvi bus, drugi bus, pešice, pa naiđemo na sahranu gde se igra i svira, pa treći bus, pešice… Odmah smo upoznali originalnu Indiju. Ona turisticka je slična kao i u drugim zemljama.

Kako je došlo uopšte do odlaska u Indiju kod najboljeg konnakkol mastera?

Mandžunat Bi Si je dolazio na konzervatorium u Amsterdamu da drži „Konnakkol“ radionice. Konnakkol  je nazovi eloquent percusion. Slično kao parlato kod nas. Ja sam jednostavno morao da odem kod njega, da naučim to na njegovom parčetu temlje. Bilo je to intenzivnih mesec dana, pre svega zbog same Indije. Svaki dan smo provodili nekoliko sati kod njega kući i vežbali. Tako sam dobio detaljni uvid u njihovu muziku. Trebalo bi mi jedno 50 godina da sve to sto sam naučio vežbom pretvorim u veštinu. Primenjujem nešto od toga u svojoj muzici. Notaciju, fraziranje, ritam naravno. Zanimljivo je da kad sam se posle tog iskustva vratio na klasiku video sam kojih sve nedostataka ima u zapadnom muzičkom sistemu. Toga su zapadnjaci svesni, zato i skupljaju žanrovski različitu muzičku elito po svetu, da ih koriguje i osveži.

Je l’ pratiš šta naši muzičari sviraju, rade?

Pratim na društvenim mrežama, ne idem na svirke. Promenila se ekipa, neki muzičari iz stare ekipe su i dalje tu, ali se to sve transformiše, to je kao neki živi organizam. Ima super klinaca, napreduju.

Kako je izgledala onlajn nastava u „Stankoviću“, odnosno časovi džez klavira?

Fotografija: Sara Revišin

Bilo je kul, čak mislim da su učenici više napredovali nego uživo. Regularni časovi često ne traju 45 minuta nego se pretvore u puno priče i svirke, neku opštu zabavu iz koje izađe mnogo više korisnih stvari  nego kad bih držao standardno rigidnu nastavu. Ali nekad ume da bude iscrpljujuće. A onlajn je lakše – zadam im stvari koje oni urade ili ne urade.

Da li svako može da nauči neke osnove improvizovanja?

Da. Posebno ljudi koji se bave klasikom. Oni su karakteristični jer su zbog prirode muzike napunjeni muzičkim sadržajem koji manje više ne znaju da organizuju u vremenu. Navikli su da šetaju tempo gore dole i da nemaju odnos sa apsolutnim pulsom. Kontekstualni odnos sa muzikom u realnom vremenu nedostaje, a to je pitanje pre svega ritmičkog treninga. Kad se to sprovede onda mogu da sviraju svašta.

Povodom godišnjice rođenja Erika Satija 2016. godine izveo si u Beogradu i Parizu program “Gimnastika Zvuka – Džez improvizacije na teme Erika Satija”. Kažeš da se u klasici najbolje osećaš, šta bi voleo još da sviraš ili snimiš?

Fotografija: Sara Revišin

Voleo bih da snimim sve Šopenove etide, da sviram dosta Ravela i ponekog Prokofjeva. Napravio bi nešto poput tog Sati projekta ali na ozbiljnijem nivou pošto sam u međuvremenu ovladao nekim stilovima zahvaljujući znanju koje sam pokupio od profesora džez klavira sa konzervatorijuma iz Utrehta. On može da svira šta hoćeš jer mu je jasno kako funkcionišu muzički sistemi i moze da ih izvede. Pokušavam da tako radim sa učenicima, da ih učim da znaju odakle dolazi džez iz spoja klasike i crnačkog bluza. Bukvalno uzmemo Černijevu etidu i onda od nje da napravimo bluz.

Koji džez albumi su ti važni?

Herbi Henkok albumi na prvom mestu. Onda Kit Džeret, Brenford Marsalis kvartet, Stiv Kolmen, Pjer de Betman. Na studijama mi je profesor otkrio pijanistu Klera Fišera. Stalno ga slušam i čujem nešto novo. Kakav odnos sa instrumentom… Retki su oni koji imaju taj odnos sa zvukom. Bil Evans recimo. Njegov klavir ima spektar boja kao u klasici, a svira džez sadržaj. Aron Parks od mlađe generacije on je i matematičar.

Postoji li veza između matematike i džeza?

Kad otvoriš bilo koji džez praktikum – sve je puno brojeva – F13, C7, C9… Metrika kao osnova ritma je po bitnosti organizovana na par nepar, metričke podele na kombinacije brojeva. Harmonske veze su obeležene brojevima u nekom odnosu. Kod elektronskih instrumenata sve je matematika, svaki ton ima broj u MIDI protokolu zapisa sadržaja i komunikacije sa drugim instrumentima.  Za potrebe komponovanja nekih sekcija za album GIV & Gaslight napravio sam sistem – izabrao sam desetine meni najlepših parova akorada, isprogramirao „Random choice“ algoritam i pritiskom na dugme izbacivao kombinacije. Hibrid kompjuterski izabranih akorada i „rukom“ napisane melodije preko njih je na kraju bio dobitna kombinacija.

Kako bi objasnio razliku između klasičnog i modernog džeza?

Moderni džez ima slobodniji izraz dok je klasični ili tradicionalni džez smešten u dobro poznate okvire. Tradicionalni džez je verovatno zato postao opšte prihvaćen jer su okviri razumljivi svima dok to nije slučaj sa modernim džezom. Recimo da je tradicionalni – mejnstrim džez nešto kao svakodnevni odlazak u Maxi u kupovinu. Moderan džez je snalaženje za klopu na putu od nekog mesta do kuće.

Kao vožnja busom prvog dana u Indiji?

Može biti. Ništa ti nije jasno ali sve funkcioniše.  Stalno si zabezeknut, al na kraju ispadne super.

Ivana Ljubinković


Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle

i na YouTube kanalu ClassicAll Radio

 

 

ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.