Jazzmark

SOFIJA KNEŽEVIĆ o albumu "SOFIJAZZ": “Ne odustajte čak i kada mislite da vam profesija ne uzvraća ljubav”

17. 05. 2021.

INTERVJU

Sofija je neverovatna…, jedan od najboljih vokala današnjice. Njeno pevanje vas opija kombinacijom moći i senzibiliteta” – ovako o Sofiji Knežević piše “Jazz Times”, jedan od najuticajnijih časopisa posvećenih džez muzici.

Pored već poznatih lica džez scene koje smo imali prilike redovno da slušamo u nekim od klubova Beograda, ne smemo zanemariti ni naše vrhunske muzičare koji su svoje karijere gradili u inostranstvu. Jedna od njih je Sofija Knežević, poznatija kao SOFIJAZZ. Nastupala je sa mnogim velikanima današnjice – David Murray, Terence Blanchard, Wynton Marsalis su samo neki od mnogih. Već deceniju živi u Njujorku, gde radi kao profesor pevanja u  „Music School of New York City“.

Debitantski album “Sofijazz” (Archival Records, 2020) je zapravo muzički kolaž inspirisan muzikom Brazila i Balkana, pa osim autorskih pesama, možemo čuti i zanimljive obrade poznatih džez numera (Te Gosto, Lies of Handsome Men, Happy Talk,  You’re Everything, Spring can really hang you up the most, Batida Diferente, Kiša pada, Sejdefu majka buđaše). Povodom izlaska albuma razgovaramo sa Sofijom o utiscima, inspiraciji, majčinstvu, disciplini i motivaciji.

ClassicAll: Tvoj albumSOFIJAZZizašao je u aprilu prošle godine, baš na početku ovog haosa. Kakvi su utisci domaće, a kakvi strane publike?

Sofija Knežević: “Sofijazz” je moja druga beba – prva je naravno moj Maksim, i kao koncept prolazi kroz najbitnije momente u mom životu uključujući i mog sina. Album je konstruisan od istine i osećanja i zapravo sam bila jako srećna kada sam konačno dočekala da ga podelim sa publikom. Numere su žanrovski raznovrsne i ne mogu svrstati ni u jednu “zatvorenu kutiju” – čini mi se da je za svakog kritičara noćna mora (smeh), ali mi se takođe čini da publika, kako strana tako i naša, zaista uživa u različitim ritmovima.

Šta je to što ti najviše nedostaje u poslednjih godinu dana, osim koncerata?

Kontakt sa drugim ljudima, sa publikom. Druženje u bekstejdžu, probe sa muzičarima gde možemo da budemo blizu jedni drugih i da zaista pravimo muziku. Toliko stvari se promenilo i ne izgleda kao da će se tako brzo vratiti na staro. Možda se u potpunosti i neće vratiti, ko zna. Ali blizak kontakt sa ljudima je definitivno meni kao kreativcu, izuzetno važan. Iz tih susreta i razgovora često crpim inspiraciju, stoga mi to najviše nedostaje.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Mi – Elliot, Maksim i ja – ustajemo vrlo rano, jer Maki ima 3 godine, i dalje voli da se budi čim sunce izađe. Sem toga što vodimo računa o njemu, ja držim predavanja svojim studentima, snimam muziku, pišem muziku, vežbam, odgovaram na poslovne ponude i prisustvujem sastancima, i pišem knjigu. Redosled toga se često menja, ali je u suštini svaki dan sličan. Ponekad čak stignem i da pročitam neku knjigu ili crtam.

Šta je to što te inspiriše u Beogradu, a šta u Njujorku?

U Beogradu mirisi, ukusi, porodica, ljudi, muzika. U Njujorku arhitektura, umetnost, muzeji, biljke, različite kulture, boje i zvuci.

S obzirom na to da si deo dominantno umetnički naklonjene porodice, kako je to uticalo na tvoj životni put?

Roditelji su nas uvek podržavali u odlukama koje smo donosili srcem, i na tome sam im večno zahvalna. Mama i tata su uvek bili okruženi fantastičnim individuama, kreativnim i inteligentnim ljudima, različitih profesija, ali najviše umetnika. To je dosta uticalo na moje izbore i izbore mojih braće i sestara. Izloženost nekim profesijama, situacijama i prilikama je bila izuzetno bitna, jer smo imali priliku da prisustvujemo nečemu čemu većina ljudi naše generacije nije. Nama je to otvorilo svet u potpuno druge dimenzije, pa se iz toga rodila i moja neizmerna ljubav prema muzici.

Da li je komponovanje stvar inspiracije ili discipline?

I inspiracija i disciplina su jednako bitne. Nekada je dovoljno samo malo inspiracije da napišete celu kompoziciju za nekoliko sati, a nekad morate da sednete za instrument (za mene je to klavir) i da trenirate, eksperimentišete, razmišljate o drugim stvarima, dajete sebi različite ciljeve, i tako dalje. A to je već stvar discipline.

Na koji način pristupaš stvaranju autorske muzike?

Ne želim da napustim planetu, a da nemam dovoljno napisane i snimljene muzike koja je zapravo otisak koji ostavljam zauvek na Zemlji. Kada imam inspiraciju uvek zapišem šta mi je u ušima i u glavi. A kada nemam, svaki dan vežbam i zadajem sebi teme za inspiraciju kao što je, recimo, čitanje poezije. Možete da čujete melodiju preko nekih reči i da je zapišete; možete da pročitate frazu koja bi bila sjajna tema za pisanje teksta i onda probati da čujete melodiju preko te fraze. A možete da pročitate neku pesmu ili priču i da po osećaju ili boji kojom se ta pesma ili priča kreću, vi krenete da pišete muziku. Isto to možete da probate i sa vizuelnom umetnošću, drugom muzikom, ritmovima, zvucima, izlaskom u prirodu… Izložba u Čelsiju koju sam pogledala pre jedno godinu dana ostavila je na mene poseban utisak. Kontaktirala sam umetnika da ga pitam konkretno o jednom delu i informacije koje mi je dao su me dovele do kompozicije.

Sarađivala si sa mnogim eminentnim muzičarima svetske džez scene kao što su David Murray, Jason Moran i Sheila Jordan i drugi. Koja saradnja ti je posebno draga? 

Svaka saradnja nosi nešto posebno sa sobom, ali jedna od najdražih mi je bila sa Wynton Marsalisom i Jazz at Lincoln Center orkestrom. Bila sam 7, 8 meseci trudna sa Maksimom kada smo krenuli na turneju. I osim posebne časti što sam imala priliku da nastupam svake noći sa jednim od najboljih muzičara u istoriji džeza, takođe smo i nas troje bili zajedno – Elliot je svirao trombon, Maki je bio u stomaku, a ja za mikrofonom.

Šta je po tvom mišljenju najbitnije da znaju mladi muzičari?

Istrajnost! Ne odustajte čak i kada mislite da vam profesija ne uzvraća ljubav. Ne odustajte nikad, ako to volite. Nijedan san nije preveliki.

Šta se trenutno nalazi na tvojoj plejlisti?

Gomila različitih žanrova i umetnika. Veliki deo trenutno čini brazilska muzika: Chico Buarque, Edu Lobo, Joao Bosco, Caetano Veloso, Tiago Nacarato. Zatim Blossom Dearie, Anita O’Day, Sarah Vaughan, Kurt Elling…. Dosta Mocarta i Šopena. Ali i popularne muzike kao što su H.E.R, Lianne La Havas, Moonchild, PJ Morton, Yebba, Lake Street Dive…

Iva Pažin

 

 

Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle

i na YouTube kanalu ClassicAll Radio

 

 

 

 

ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

Оставите одговор

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.