Klasična priča

Dalida Grmuša: muzika je tu da raširi ruke

14. 08. 2020.

ALBUM „MELANCHOLY FOREST“

Ako bi se kojim slučajem kod nas snimao film epske naučne fantastike, sasvim sigurno bi muziku pisala Dalida Grmuša – mada nije isključeno da to neće činiti jednog dana za neke ozbiljne filmske kuće. Ova mlada pijanistkinja i kompozitorka nedavno je na platformi bandcamp objavila svoj drugi album pod nazivom “Melancholy Forest” (Gang records, 2020), a produkciju potpisuje Senad Ibrahimi. U 15 autorskih kompozicija na originalan način dodala je klavirskoj muzici neobičan ambijentalni i mistični veo, ali ga je i “posula” malo tvrđim zvukom, bliskom simfonijskom metalu.

Kada komponuje, kaže da razmišlja u okvirima orkestra – što je potvrdila bogatom zvučnošću svojih kompozicija, ali i o tome kako bi njena muzika zvučala u bendu. S potonjim je u vezi i stajling po kom se njeni omoti razlikuju od drugih klasičarskih diskova – na prvom albumu (“Between
Two Worlds
”) je poput odvažne “frontwoman” simfo-metal benda, dok je na aktuelnom buntovnost dobila nežniji izraz. Takva je i njena muzika – iako obuzeta senkama i melanholijom, ne gubi na pitomosti i toplini.

Dalida Grmuša, apstrakcija

Dalida je već sa devet godina pokazivala dar za improvizaciju stvorivši “Novi Šopenov Nokturno” (na osnovu Nokturna u c-molu, op. posh.) pa tako i danas njeni koncerti imaju dozu iznenađenja – često improvizuje dok svira, stvarajući kompozicije na licu mesta, a razmenu komunikacije sa publikom ističe kao posebno važnu.

Ljubav su joj još slikanje i fotografija, čime se bavi iz hobija. Za svoje apstraktne radove kaže da su muzika koja u tom trenutku nije bila pretočena u zvuk. Razgovaramo sa ovom zanimljivom umetnicom o tome kako je biti kreativan u vremenu oduzetih sloboda i koliko je empatija u današnje vreme važna, ali i zanemarena.

„ClassicAll“: Često spominješ reč saosećanje kao nešto što te definiše i što je deo tvoje muzike. Koliko su danas empatija i saosećanje bitni i koliko je to uopšte prisutna tema među umetnicima?

Dalida Grmuša: Empatija može da bude jedan od elemenata u umetničkom stvaralaštvu.  Umetnici su generalno osetljivije prirode pa im je time i empatija izraženija. Pojam Umetnik, za mene znači da  stvaralac mora da ima potpunu slobodu u stvaranju, da kroz svoja dela ostavlja lični pečat svoje duše kao glavni motiv, da ima sopstvene ideje koje nisu nastale upoređivanjem sa drugim umetnicima. Tek tada kada ne postoji želja za nadmetanjem duša može da dosegne taj nivo da svet oko sebe ne samo doživljava već i proživljava, stvarajući jedan sopstveni svet  kroz svoja dela i to je za mene ključna karakteristika svakog umetnika.

Kako je situacija sa pandemijom korona virusa – vanredno stanje, zatvorenost – uticala na tvoj rad i kreativnost?

Ovaj period sam iskoristila na najkreativniji mogući način. Snimila sam dva video spota, radila sam na stvaranju albuma svakodnevno. Veliki uticaj imala je osoba koju sam nedavno izgubila, a koja mi je mnogo značila. Dosta patnje sam pretvorila u kreativnost i svoj poslednji pozdrav poslala sam upravo kroz kompoziciju Havenly.

Kakav je tvoj stav o prelasku na „online“ koncerte?

Imala sam priliku da održim jedan online koncert i bilo je jedno zanimljivo iskustvo, ali u poređenju sa živim koncertom ne može da se meri, jer zaista fali ta razmena energije između izvođača i publike, a ja živim za te momente, jer su za mene od neprocenjive vrednosti.

Da li kompozitorima brojne platforme olakšavaju plasiranje muzike ili je podjedanko teško doći do publike jer sadržaja na internetu ima previše?

Izvođač je taj koji ostavlja prvi utisak na publiku, pa tek onda kompozitor. U ovom slučaju ja sam izvođač svoje muzike i smatram da je podjednako bitno i za izvođača i za kompozitora da se prezentuju pred što većim auditorijumom, a glavni medijum za to jesu muzičke platforme i društvene mreže, zajedno sa kvalitetnim marketingom.

Da li možeš da proceniš ko je tvoja publika?

Na moje koncerte dolazi raznolika publika, od školovanih muzičara, preko starije populacije, publike koja nema nekih bližih iskustava sa ovakvom vrstom muzike, a ostanu pod lepim utiskom, do ljudi koji slušaju metal, rok, gotik, džez… Ne bih ograničavala tip publike, jer su pre svega muzički ukusi različiti i muzički doživljaj subjektivan. Muzika je tu da raširi ruke, a svako se nađe u onome što mu duši prija.

Album “Melancholy Forest” možete poslušati ovde.

Fizičko izdanje “Melancholy Forest” može od avgusta da se naruči na sajtu dalida.rs.


 

Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle

i na YouTube kanalu ClassicAll Radio

 

 

 

 

 

ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

Оставите одговор

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.