Klasična priča

Klara Šuman – žena ispred svog vremena

28. 10. 2019.

DVESTA GODINA OD ROĐENJA

Gospođa Šuman svirala je Betovenovu sonatu Les Adieux. Ako bi se uopšte rečima moglo odati dostojno priznanje poetskoj izražajnosti i lepoti stila kojim se odlikuje umetnost gospođe Šuman, one bi izgledale nategnute i neumesne na ovim stupcima. Ali barem možemo da preporučimo mnogim pijanistima (…) da nikad ne propuste priliku da upoznaju one više osobine sviranja na klaviru koje nam svojim primerom pruža umetnik kakvog nećemo tako skoro ponovo čuti.“ Džordž Bernard Šo

Ko je bila Klara Šuman? Dete razvedenih roditelja, sa promućurnim ocem i hrabrom majkom; čudo od deteta –debitovala sa 11 godina u Gevandhausu, a potom i izvrsna pijanistkinja koja putuje širom Evrope (i jedna od prvih koja svira bez partitura); odlučna mlada žena koja se uprkos očevoj zabrani dan pred 21. rođendan udaje za 9 godina starijeg Roberta Šumana; kompozitorka; udovica u 37. godini; majka osmoro dece od kojih će, nažalost, samo jedno nadživeti; stara dama koja poslednji koncert drži u 72. godini. Žena ispred svog vremena.

Tako je Klaru Šuman videla pijanistkinja Jasmina Raković u muzičkom projektu posvećenom dvestotoj godišnjici rođenja ove jedinstvene umetnice. Nizom koncerata održanih u Beogradu (i u Prijepolju) baš oko Klarinog rođendana (13. septembra), nekoliko naših mladih muzičara oživelo je njen lik i delo kompozicijama za klavir, kamernim delima i solo pesmama. O životu Klare Šuman danas se lako može saznati iz knjiga, putem interneta, pa i iz kol’ko-tol’ko uspešnih filmova („Spring Symphony“ ili „Geliebte Clara“). Ali, najprecizniji odgovori na pitanja kakva je Klarina muzika i koliko je ona danas značajna, stižu upravo od umetnika koji su njen opus izvodili i proučavali. To su najpre pijanistkinje Jasmina Raković i Ružica Gojković, tenor Marko Živković i muzikološkinja Adriana Sabo.

ClassicAll: Koliko ti je Klara Šuman inspirativna, ako se uzme u obzir ceo njen život?

Jasmina Raković

Jasmina: Kao žena koja je imala uspešnu internacionalnu pijanističku karijeru, a uz to je i komponovala, izdržavala osmoro dece i brinula o njima, a kasnije i predavala na frankfurtskom konzervatorijumu – mislim da svima može da bude uzor. Ceo projekat nosi naziv „Klara Šuman – žena ispred svog vremena“ baš zbog toga što njen život predstavlja moderni ideal (ženskog) života u kome postoji balans između porodice i uspešne karijere. Takođe, svojim životom otvorila je put ženama u našoj profesiji.

Na koji način si poželela da se identifikuješ sa njom, kako si napisala u programskoj knjižici ?  I čija te je svirka „pomerila“, kada si prvi put čula njenu muziku na Kolarcu?

Nažalost, ne mogu da se setim ni ko je izvodio njenu kompoziciju (znam da je bio neki strani pijanista), a ni koja je kompozicija bila u pitanju. Ono čega se sećam je da me je Klara „pomerila“. Nakon što sam saznala više o njenom životu i delu, budući da je to bilo pri početku studija, shvatila sam da u toku dotadašnjeg školovanja u udžbenicima nisam sretala mnogo ženskih likova sa kojima sam mogla da se povežem. Sa Klarom sam poželela da se identifikujem zbog toga što mi je izgledala kao ličnost koja je nesputano istraživala svoje potencijale i koja je uspela da se ostvari na različitim poljima. Ukratko, bila je kompletna ličnost.

Šta je to u muzici Klare Šuman privlačno i danas?

Duo: Ružica Gojković i Jasmina Raković

19. vek, vek romantizma i pobuđene osećajnosti i individualnosti u velikoj meri poznajemo iz ugla muškaraca. Ono što je mene privuklo u stvaralaštvu Klare Šuman je jedan ženski pogled na svet toga doba, što se svakako oseća u specifičnoj pulsaciji njene muzike. Verovatno je zbog toga njena muzika sve interesantnija i zastupljenija. Izvođačima bi njena muzika mogla da bude privlačna zbog toga što ostavlja dosta prostora za iskazivanje sopstvene individualnosti. Baš zbog toga što je bila izvrsna pijanistkinja, mislim da se u procesu komponovanja oslanjala na svoje izvođačke mogućnosti – većinu kompozicija je i pisala da bi ih sama izvodila na koncertima.

Iz knjiga, komentara, kritika znamo da je bila izvanredna pijanistkinja. Da li na osnovu tih opisa možeš da pretpostaviš ili zamisliš na koji je način svirala?

Na osnovu njenih kompozicija koje sam svirala, ali i čula u tri dana ovog malog festivala, imam utisak da se u njenom pijanizmu virtuoznost do te mere podrazumevala, da nije bilo potrebe da se posebno ističe. Da li zaista nije bila svesna svoje virtuoznosti ili je izabrala da je ne ističe (za razliku od Franca Lista sa kojim su je često poredili) ne mogu da znam. Imam utisak da joj je muzička misao jako dobro organizovana, a da je fokus na onome što se nalazi iza notnog teksta, tako da sam sigurna da su joj i izvođenja bila takva – proživljena i jasna, kao i bez preteranih afektivnih gestova.

Koliko je Sonata (ge-mol) koju si izvodila muzički zahtevna ili drugačija u odnosu na vodeća imena romantizma (uključujući i Roberta Šumana) ? 

Odmah sam osetila da je bila izvanredna pijanistkinja. Ova kompozicija je izuzetno zahtevna. U tehničkom smislu, podrazumeva se suvereno vladanje instrumentom (posebno je zanimljivo da se u partituri vrlo često sreće raspon decime u obe ruke!). U odnosu na vodeća imena romantizma, rekla bih da njena muzika zahteva istančaniji osećaj za protok vremena, frazu, ali i različite nijanse u emotivnom doživljaju. Iako se nažalost njeno stvaralaštvo često stavlja uz Robertovo i direktno poredi (neminovno je da su jedno na drugo imali veliki uticaj) njen talenat je po mom mišljenju drugačije prirode. Njena muzika odiše skladom, jasnoćom i suptilnošću.

Ružice, kako bi opisala njene Romanse za violinu i klavir ili druga klavirska dela koja si izvodila?

Ružica Gojković

Ružica: Bila sam krajnje dirnuta njenom muzikom i sposobnošću da se izrazi kroz klavirski zvuk. Imam utisak da ženska nota, neki prizvuk ženskog doživljaja života i stvarnosti stoji u dubini ove muzike. Bila sam odmah iznenađena širokim akordskim sklopovima koji su obeleženi da se sviraju simultano, što bi ukazivalo na to da je Klara imala poprilično vešte, možda čak i muškobanjaste ruke (smeh). Kroz sviranje sam mogla da primetim da je klavir njena „udobna zona“ u komponovanju kao i da je  Klara uspela da bude originalna na veoma suptilan način (kroz bogate harmonije, polifoniju, promene fakture i uvek jasnu strukturu dela). Bilo je zabavno u ta tri dana slušati jedan nezasluženo skrajnut opus i biti deo grupe mladih i izvanrednih muzičara koji su svi bez predrasuda prišli delima Klare Šuman i dali svoje interpretacije ove muzike koja nosi toplinu devetnestog veka i tempo nekih drugačijih vremena.

Pogledajte još na našem sajtu: Jasmina i Ružica kao Piano duo Barabar.

Kakve su solo pesme Klare Šuman u odnosu na njenog supruga ili druge kompozitore romantizma?

Marko Živković

Marko: Klarina muzika zahteva značajniju elastičnost (u vidu dinamike i tempa) nego što je to uočljivo kod drugih kompozitora u tom periodu, pa i kod njenog poznatijeg muža. Takođe, uslovljeno njenom virtuoznošću na klaviru, pevane melodije imaju mnogo prostora za improvizaciju. Premda na prvi pogled jednostavne, pevane fraze moraju proizilaziti iz apsolutno direktne i iskrene emocije, nakon čega zaista dožive transformaciju, kao i afirmaciju. Tokom izvođenja mi se zato dešavalo da se osećam „ogoljeno“, ostajala je samo iskrena emocija, jednostavna i prepoznatljiva. Fantastično iskustvo koje će sigurno doprineti razvitku mog pevačkog senzibiliteta. Drago mi je što sam imao priliku da se upoznam s njenim stvaralaštvom.

 

„Žena ne bi trebalo da ima želju za komponovanjem – nikada nije postojala nijedna koja je bila u stanju da to uradi. Da li bi ja trebalo da budem ta? Bilo bi arogantno da to pomislim.“ Klara Šuman

 

Da li ste uspele da animirate učenike i publiku ovim koncertima, kakav je generalni utisak?

Ružica: Pre beogradskih koncerata, jedan deo programa izvele smo i u Prijepolju. Iako sam ja rođena u tom malom gradu, na samom jugu Srbije, i upoznata sa načinom života u takvim sredinama, bila sam iznenađena mnogobrojnom publikom i pažnjom koju smo dobile od organizatora (Dom kulture Prijepolje), lokalnih medija, nastavnika i učenika. Naš utisak je bio da su u manjim sredinama ljudi gladni kulturnih dešavanja i da je zaista potrebno da se umetnici pomere iz svojih sredina i prošire delovanje po zemlji jer će biti nagrađeni takvom srdačnošću koja se retko sreće u velikim gradovima.

Da li je moguće vratiti slavu delima iz 18, 19. veka koja je nisu u svoje vreme doživela?

Jasmina : Da, apsolutno! Mislim da sigurno postoji mnogo kvalitetnih kompozitora, a pogotovo kompozitorki čije stvaralaštvo iz različitih razloga nije doživelo priznanje kakvo zaslužuje. I sama Klara Šuman u jednom pismu kaze: „Žena ne bi trebalo da ima želju za komponovanjem – nikada nije postojala nijedna koja je bila u stanju da to uradi. Da li bi ja trebalo da budem ta? Bilo bi arogantno da to pomislim. Komponovanje je nešto sa čim me je u prošlosti samo moj otac dovodio u iskušenje.“ Mislim da je naša dužnost kao izvođača da pronalazimo i popularišemo stvaralaštva koja su nepravedno zapostavljena iz bilo kog razloga. Posebno mi je drago što sam nakon koncerata često čula pitanje: „A zašto se njena dela ne izvode češće?“

„Što se tiče umetnosti, dovoljno si muškarac“. Jozef Joakim, violinista i prijatelj

Ovim citatom počinjete tekst u programskoj knjižici projekta „Klara Šuman – žena ispred svog vremena“. Da li su u 21. veku kompozitorke uspele da konačno izjednače svoju poziciju u odnosu na muške autore? I ima li još uvek diskriminacije?

Adriana Sabo

Adriana Sabo: Nažalost, kompozitorke, a i žene generalno gledano, nisu izjednačene sa muškarcima ni u 21. veku, uprkos mnogim značajnim pomacima ili postignutoj ravnopravnosti „na papiru“. Ideje o uzvišenosti i autonomiji muzike, kao i o njenoj univerzalnosti, utemeljene su u trenutku kada žene u muzici nisu imale značajnu ulogu, te su konstruisane iz pozicije muškaraca i za druge muškarce (a žene su znatno kasnije „ušle“ u taj prostor koji je definisan „po meri muškaraca“). Takođe, za proces komponovanja i dalje važi uverenje da je ono „umni“ posao, a takvi se poslovi i dalje vezuju primarno za delatnost muškaraca, dok se žene u takvom kontekstu i dalje pojavljuju kao „anomalija“ ili nešto „posebno“ i „drugačije“. Ni jedna od ovih tvrdnji ne implicira manju sposobnost žena za kreativni rad ili za ovakvu vrstu stvaralaštva, naprotiv. Ipak, ostaje činjenica da se kompozitorke još uvek procenjuju u odnosu na svoje muške kolege, te se ističe da su podjednako dobre – kao da je to nešto neočekivano.

Ivana Ljubinković


U projektu su još učestvovali:

pijanisti: Rastko Spasojčević, Miljana Đorđević, Maša Babić, Ana Kovačević, Sofija Nikolić

soprani: Ana Cvetković Stojnić, Mina Marković

violinistkinja: Mina Aleksić

Beogradski trio: Dušan Panajotović, violina, Ivan Jarić, violončelo, Igor D ražević, klavir

teoretičarka pijanizma: Marija Dinov Vasić

muzikološkinja: Vladanka Malešić

grafički dizajner: Marko Đorđević


Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle

i na YouTube kanalu ClassicAll Radio

 

 

ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

2 Comment

  1. Ana says: Reply

    Divan tekst, hvala!

  2. ClassicAll Radio says: Reply

    Hvala Vama što nas pratite! 🙂

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.