Jazzmark

The Howlite trio i album "Persistence": dragulj eksperimentalne muzike

07. 11. 2021.

Sastav The Howlite okupio je troje sasvim posebnih novosadskih muzičara: Dunju Crnjanski (klasično obrazovanu pijanistkinju koja se bavi i savremenom muzikom), Predraga Okiljevića (džez saksofonoistu i kompozitora) i Marka Čurčića (džez bas gitaristu, kompozitora i producenta). Iako su svo troje aktivni u još nekoliko ansambala, prepoznavši se po sličnom senzibilitetu i srodnim muzičkim idejama počeli su da sviraju zajedno pre par godina. Tako je rođen The Howlite, bend / trio originalnog zvuka koji opisuju kao kombinaciju džeza, ambijentalne muzike i slobodne improvizacije. U tom maniru snimili su i prvi digitalni album “Persistence” (2020). Kompozicije su zapravo nastale iz improvizovanih sesija u Galeriji Matice srpske, tako da su se najzanimljiviji segmenti našli na albumu. „Imena za numere dolazila su iz naknadnog slušanja i slobodnih asocijacija. Sve je to bio kolektivni proces, veoma zabavan”, priča Dunja Crnjanski.

Cover: Jelena Vasljiević

Album počinje numerom Waves i već sa prvim tonovima preplavljuju nas mirni talasi boja i šumova. Do devete kompozicije, koliko ih ima, raznim putevima i stranputicama vodiće nas prodorni saksofon u dijalogu sa finim basom (Naru), pretapajući se potom u elegične klavirske odbleske (Care). Iz napete atmosfere (Lazar’s Cave) stižemo do poletno-melanholičnih slika (Agridia, Barely Dance) da bi se konačno spokojno otisnuli  do zvezda (Satelite Enters the Sun).

Na koji način su ovi mladi muzičari nastavili svoje zvučno istraživanje pokazaće drugi album koji nas očekuje do kraja ove godine. Inače, reč Howlite je, objašnjava Dunja, vrsta dragog kamena za koji se smatra da ima lekovito, umirujuće dejstvo. Baš tako i opisuje rad ovog benda – kao nešto neopterećujuće, prijatno, a važno u ličnom i umetničkom razvoju.

CLASSICALL: Naziv albuma je Persistence, zašto?

Marko, Dunja i Predrag. Foto: Aleksandra Cici Marković

DUNJA CRNJANSKI: Persistence je reč koja je obeležila prošlu godinu. Istrajavanje i strpljenje i još istrajavanja.

Šta je bila inspiracija za numeru Lazar’s Cave? Čini se da ste tu u najvećoj meri pravili zvučne eksperimente?

„Inspiracija” ili možda tačnije, ideja za numeru Lazar’s Cave došla je tokom samog sviranja, kada je Peđa uzeo didžeridu, a ja se pomerila ka žicama klavira – međusobnim slušanjem i reagovanjem stvorili smo mračniju i teskobniju atmosferu u odnosu na ostale stvari na albumu.

Naslovi kompozicija su generalno neobični. Šta su Naru i Agridia i zašto je poslednja kompozicija nazvana Satellite Enters the Sun?

PREDRAG OKILJEVIĆ: Naru je reč koja se koristi u japanskom jeziku za nešto što nastaje i nastaje baš u tom trenutku. Pored toga sto nam se dopada sama reč, značenje oslikava naše viđenje improvizacije, a ta „kompozicija” je upravo potpuna improvizacija. Agridija je jedna divna plaža u Grčkoj, a mi smo probali da prenesemo kako čujemo tu plažu.

Dunja: Satelit koji ulazi u Sunce je prijateljeva asocijacija na našu muziku nakon koncerta 2020. Zvučalo je kao tačan poetičan opis – jedan od mogućih!

Da li u našoj sredini ima dovoljno sluha za ovakvu muziku?

Dunja: U Novom Sadu postoji duga istorija slušanja eksperimentalnijeg zvuka, a postoji i mlađa zainteresovana publika. Rekla bih da je najveći problem nedostatak prostora, klavira, i uslova za održavanje koncerata, i uopšte – održavanje kontinuiranog rada. Zahvaljujući „sluhu” retkih pojedinaca i institucija (Galerija Matice srpske, KCV Miloš Crnjanski) postoji mogućnost za rad. Podrška je važna, entuzijazam se nažalost neretko gasi ukoliko nije prepoznat.

Dizajn omota je vrlo zanimljiv. Koliko je bitno da vizuelni momenat prati muziku, odnosno sugeriše slušaocima da se radi o drugačijem zvuku?

Jelena Vasiljević je sjajna ilustratorka i dizajnerka i jako smo srećni kako izgleda naš prvi cover. Preslušala je album, dala svoje predloge i onda smo nakon nekoliko korekcija našli rešenje koje mislimo da rezonuje sa muzičkim materijalom, a koje stoji i samo za sebe.

Aleksandra Cici Marković

Reklo bi se da je Novi Sad okupio vrlo kreativne mlade muzičare, pretežno usmerene na džez, kojima ne manjka inicijative – to vidimo na primeru digitalne izdavačke kuće Horz. Koliko znači ta povezanost i druženje za stvaranje nove muzike, novih sastava koji će pomerati granice?

PREDRAG: Izuzetno je značajna saradnja muzičara, kako onih koji su skloni bilo kom vidu improvizacije, tako i svih ostalih bez nekog žanrovskog opterećenja. Horz je samo jedan od pokušaja da se podstakne ta saradnja i da se poveća vidljivost muzičara iz naše sredine koji su skloni manje konvencionalnom izrazu.

Ima li daljih planova za vaš trio? Da li ćemo biti u prilici da vas negde slušamo i kako (gde) zamišljate idealno mesto za prestavljanje albuma?

Dunja: Upravo smo snimili materijal za novi album, koji će do kraja ove godine izaći u izdanju Kuda.org iz Novog Sada, a snimao ga je i miksao Žolt Polgar. Nadamo se koncertnoj promociji novog albuma naredne godine i nastupima van Novog Sada. Idealno mesto je svako u kom smo dobrodošli i koje ima pristojan klavir. Nadam se da se slušamo uskoro!

Ivana Ljubinković

  • Snimanje albuma podržala je organizacija SOKOJ i grad Novi Sad.


Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle

i na YouTube kanalu ClassicAll Radio

ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

Оставите одговор

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.