Klasična priča

Pijanistkinja Minka Popović: klasika, strip i pank

21. 12. 2019.

Minka Popović je pijanistkinja iz Beograda koja više od 10 godina živi u Austriji. Završila je Fakultet muzičke umetnosti u godinama kada se on obično upisuje, da bi nakon toga, sa 19, bila primljena na prestižni univerzitet „Mocarteum” u Salcburgu (smer koncertni pijanista). Ona sama to duhovito komentariše kako ima dve diplome istog fakulteta. Kaže da ne može da zamisli život bez muzike, a osim klasike odrastala je uz rok i pank. U Beograd dolazi relativno često i svira za našu publiku koju posebno voli. Poslednji koncert je bio na Kolarcu 28.11. kada je sa ansamblom Muzikon nastupila u okviru Level up sezone. Društvo na sceni joj je pravila profesorka Kordelija Hofer Tojč, kojoj je Minka od nedavno asistent na pomenutom „Mocarteumu”. U kamernim ansamblima najviše svira sa kolegama iz Slovenije – klarinetistom Tomažom Močilnikom i flautistom Markom Zupanom sa kojim je snimila dva CD-a za Hedone records iz Londona:Wanderulst”
i „Sehnsucht”.
Naša sagovornica izuzetno i crta – od radova koje je predstavila na prvoj izložbi u Salcburgu (sledeća je 23.12.) napravljen je strip, a neki od njih prikazani su kao animacija Rajnekeove Sonate koju Minka izvodi sa Markom. Ljubavna priča koja se odvija između njenih toliko živih likova, daje nove širine preciznoj i toploj interpretaciji. Više od 10 godina vodi muzički festival u Susku. Mama je četvorogodišnje Naire.

U Beogradu je boravila kratko sredinom decembra i uspele smo da ove brojne teme „zakačimo” po malo, uz Minkin neizbežan i zarazan smeh.

ClassicAll: U Beograd si ovaj put došla iz Italije. Gde si svirala?

Minka Popović. Photo by: Sandra Cvitkovac

Minka Popović: Bili smo na festivalu Brianza u Viganu, u severnoj Italiji blizu Milana. Svirala sam sa flautistom sa kojim stalno nastupam – Marko Zupan. On živi u Berlinu, inače je asistent u Splitu. U poslednje vreme promovišemo CD sa delima nemačke romantike, ali smo ovaj put svirali više slovenske kompozitore Dvoržaka, Bartoka…na koncertu pod nazivom Anima Slava.

Kako izgleda tvoj život u Austriji?

Sviranje i pedagoški rad – uglavnom kombinovano, za sve nas koji nismo Marta Argerič (smeh). Počela sam sa asistenturom na Mocarteumu, tako da pedagoško iskustvo raste. Osnovna stvar je da objasnim studentima kako da vežbaju, više se bavim procedurama – kako da dođeš do toga kako treba da zvuči, šta da slušaš. Cilj je jedna stvar, a tvoj put do cilja moraš sam da nađeš.

Spomenula si Martu Argerič. Je l’ danas zaista nema takvih talenata ili ima previše dobrih pijanista pa je teže doći do izražaja?

Muzička industrija se razvila neverovatno. Često je solista proizvod marketinga, pleše kako je zapisano u dodeljenom kostimu. Nekog solistu uvek treba da „poguraju” dve strane. Ili neki značajan dirigent ili menadžer na visokoj poziciji. To zovu „zemička”, a ti si meso između zemičke. Moraju za tebe da kažu – ti to treba da radiš. Jedna od najvećih londonskih agentura je rekla da sam ja, sa 31. godinom, prestara. Imam i dete – to ne ide. Ima svetlih primera i individua koje odudaraju, naravno. Nedavno sam čitala intervju sa Volodosom, koji se konačno oslobodio ugovora sa agenturom i svira „svoj” repertoar. Više od decenije su ga „prodavali” kao dvodimenzionalnog virtuoza, a sada možemo da čujemo njegova maestralna izvođenja „dosadnih” Šubertovih klavirskih sonata.

Kakva je u tom smislu politika u Austriji?

Minka Popović i Marko Zupan. Photo by: Sandra Cvitkovac

Vidim mlade Austrijance koji dobro sviraju, daju im se stipendije, poklanjaju klaviri… Samo tako se može razvijati njihova delatnost. Na Mocarteumu se dosta dobro može videti koliko su se pomerile granice u godinama, do kad si mlad do kad više nisi.

Kako uklapaš posao sa roditeljstvom?

Lagala bih da kažem da sve ide jednostavno. Moj muž je kontrabastista i nije u mogućnosti da bude stalno vezan za kuću, uglavnom ja imam tu ulogu. Pa onda – žongliranje. Ako imam koncert, vodim ćerku na probe. Sad je krenula u vrtić pa je to velika pomoć. Ali vreme za svirku je ograničeno – treba se fokusirati u tih sat vremena koji ti preostanu za vežbanje i držati mozak svežim, a nakon recimo 6 učenika to nije uvek moguće. Tako da je to moja lična borba.

Da li ćerka svirucka?

Uhvati se klavira da nešto „komponuje”. Onda se ja pojavim da joj pokažem prstored i sve pokvarim. Kaže: mama, izađi molim te. Izgleda da ne mogu da kombinujem pedagošku ulogu sa majčinskom. Ćerka mi je užasno jak karakter. Sad se zalepila za violinu i svaki dan ponavlja „umreću bez violine” (smeh).

Koje nastupe izdvajaš kao posebne?

Imam Top 3. Berlinska filharmonija. Uvek sam sanjala o toj sali, slušala koncerte, stvarno je specijalno mesto. Svirala sam u dva navrata dela Franca Lista: Klavirski virtuozitet i u okviru Serije kamernih koncerata Berlinske Filharmonije. Nije mi bilo svejedno, ali je neverovatno iskustvo, uzbuđenje i velika radost.

Photo by: Goran Đukanović

Broj 2?

Sad smo kao trio Momentus – Marko Zupan, Tomaž Močilnik (solo klarinet u Frankfurtu u Radijskom orkestru) i ja – bili preko dve nedelje na turneji u Japanu. Japan je paralelni univerzum. Bili smo euforični, ne znam da li smo spavali uopšte. Baš u to vreme su menjali cara, a tada se menja i epoha. Oni to slave kao novu eru – skupi se veće mudraca da nazovu tu epohu i u tom novom imenu je sadržana tradicija i kultura. Naziv ove epohe je Reiwa.

Gde ti je bilo najlepše?

Sve je različito. Tokio je džungla, sve je brzo i ogromno, mislim da bih izgubila da tamo živim. Prema jugu je sve ležernije. Ima taj vulkan u Kagošimi, recimo. Pre par godina je malo eksplodirao, a sada su bila samo „podrigivanja” vulkana sa pepelom.  Deca idu u školu sa kacigama, ujutru kad se probudiš na terasi vidiš sloj pepela. Pa more, orlovi koji lete… Baš je neverovatan osećaj te prirode. Kjoto je fenomenalan, jedan od retkih gradova koji je ostao tradicionalno uređen, jer je dosta toga sravnjeno sa zemljom. Bili smo turistički i u Hirošimi.

Je l’ publika u Japanu drugačija?

Deluje mi da više poštuju tradiciju klasične muzike. Možda to nije najidelanija reč, ali zaista su nemi za vreme koncerta. Imali smo dosta „hobi muzičara” na masterklasovima i na koncertima koji se pored minimum osmočasovnog radnog vremena, bave instrumentom. Recimo, vrhunski hemičar u pauzi na poslu vežba Mocartov koncert.

I, konačno – mesto broj 3?

Lokal-patriotski – Beograd. Scena Kolarca je divna, moja publika, moji ljudi i moj grad.

Izdvajaš li neki nastup na Kolarcu?

Jedan od bitnijih je bio u okviru takmičenja „Jeuness musicales”. Nisam očekivala da ću doći do finala. Prijavila sam iz nekog razloga Treći koncert Prokofjeva koji sam uvek želela da sviram. I dok sam spremala prvu i drugu etapu, zaboravila sam na to jer nisam očekivala da ću proći. Kad sam shvatila da sam prošla, imala sam jedan dan da ga obnovim. Jako je težak, bolje da sam svirala Griga ili nešto tako. To je bilo sa Orkestrom RTS-a i Bojanom Suđićem. Nije bilo loše, osim što nisam baš shvatila ulogu dirigenta pa sam ja pokušala da dirigujem glavom (smeh). Nismo baš imali vremena da usaglasimo viđenje koncerta (smeh).

Kako si počela da crtaš strip?

Ja sam stripove crtala umesto dnevnika, to je bila moja terapija. Najbolja drugarica mi je rekla da je bolje da se verbalno ne izražavam (smeh). Jer je to izgledalo kao neka imitacija Branka Ćopića ili „Orkanskih visova”. Pa sam se prebacila na malo „pankerskije” vidove izražavanja. Onda je par ljudi iz najbližeg kruga prijatelja otkrilo moje stripove, a Sandra Cvitkovac, kontrabasistkinja i fotografkinja iz Salcburga, se zainatila da ga objavi. Imali smo izložbu pre mesec dana i onda smo napravili knjigu. Strip je lažno vezan za Undinu, jer smo svirali Rajnekeovu sonatu za flautu i klavir pod tim nazivom. Iskombinovala sam crteže u ABA formi u kojoj je i delo. „A” deo je ljubavna balada, plav, romantičan i sentimentalan, srednji deo „B” je racionalniji, vatreniji i crven.

Ima li planova možda za izložbu u Beogradu, neke radionice za decu koje povezuju muziku i crtanje?

Vizuelni izraz mi je blizak, ali videćemo kako će da se razvija dalje. Pošto je muzika dovoljno apstraktna, možda bi jedno stripovsko viđenje nekog klasičnog dela bilo zanimljivo.

Evo prilike da nam predstaviš i festival koji leti organizuješ na malom ostrvu na Jadranu, na Susku.

13-ta je godina kako se održavaju Susačke glazbene večeri. Obično je to poslednje nedelje jula ili prve nedelje avgusta. Krenulo je spontano jer sam i pre toga okupljala muzičare kod sebe u kući. Uvek smo nešto svirali i ljudi su dolazili da slušaju. Prvo se javila ideja da organizujemo 1 koncert, posle je bilo 10, sad smo vratili na 3. Traje 7 dana, 3 koncerta sa izletom u Mali Lošinj. Akcenat je na klasici, ali imamo džez, etno, ples i performanse. Repertoar nije pre-hermetičan, s obzirom na to da se obraćamo šarenoj publici s velikim generacijskim razlikama kao u Politikinom zabavniku, od 7 do 77. Koncertne večeri su uglavnom tematski uobličene, a atipična atmosfera spontanog i iskrenog kontakta sa publikom ispod zvezdanog svoda, sve je samo ne formalnost u životu profesionalnog muzičara. Umetnik je prisutan, magija se dešava! Na Susku se prvi put desilo da se klasičari osete kao rok zvezde. Dok se na jutarnjoj kavi srećemo sa turistima, „vikendašima” i starosedeocima u lokalnoj (jedinoj!) poslastičarnici, deca se došaptavaju: „evo su glazbenici, here are the musicians!”, a onda najhrabriji iz grupe dolazi da se pozdravi i pita kad počinju probe, da li mogu da svrate, „da nas gledaju”… Susak je posebno ostrvo. Jedino peščano na hrvatskom Jadranu. Umesto borova i zrikavaca, trska, bambus i škorpije. Kambodža u sred Evrope.

Kakva je organizacija sa muzičarima, smeštajem?

Susak Muzički festival

Dobra je atmosfera jer muzičari žive u jednoj kući. Do sad je bila moja, a nekako nas je previše pa iznajmljujemo „muzičarsku kuću” za tu godinu. Tu se proba, svi zajedno žive, prave doručak, ručak, večeru…  Kao komuna. I onda se dobro upoznaju ljudi. Nije tipično iskustvo, jer na festivalima imaš svoju hotelsku sobu, odradiš probu i odes svojim poslom. Ovde nemaš gde da se skloniš. Jedna radnja i dva restorana (smeh).

Koliko je teško održati festival klasične muzike u životu svih ovih godina?

Uvek je borba. Bila sam puno puta spremna da ga zatvorim. Balkanu fale mecene, ljudi koji vole umetnost i koji su spremni da je podrže jer im nije finansijsko opterećenje. To sad otvara pitanje kulturne elite. Sigurno je da nedostatak iste govori o tretmanu i ulozi umetnosti i sličnih „nebitnih” tekovina civilizacije.u našem društvu.

U muzici ceo život, šta slušaš kad pustiš CD ili na koje koncerte odlaziš?

Osim klasike volim malo gitarskiji zvuk. Preko ujaka i uz starijeg brata sam spoznala pank. Baš planiram da idem na Paraf. To vezujem za odrastanje u Beogradu – slušala sam sa najboljom drugaricom, menjale smo CD-ove, krenule da izlazimo i da se zaljubljujemo u momke koji su svirali gitaru. Tako da sam upućena u taj repertoar (smeh). Rok obrazovanje mi je počelo sa YU grupom. Najstariji su rokerski bend i dalje imaju super pesme. Oni su pravi rokeri. U moru novih bendova i singlova, oni se pojave i rasture.

Šta te čeka kad se vratiš kući, u Salcburg?

Rutinske obaveze: časovi u školi i univerzitetu, koncertni angažmani i avanture sa Nairom (ćerkom). Što se tiče profesionalnih zaduženja, najviše se radujem koncertima kamerne muzike, jer imam sreću i čast da radim sa izuzetnim ljudima i umetnicima. Volela bih i da se aktiviram na beogradskoj sceni, sporadična gostovanja mi nisu više dovoljna! Planira se kamerna sezona orkestra Muzikon. Sveža programska koncepcija i novi koncertni prostori mogli bi da privuku novu publiku, koja je dosad bila u zabludi da je klasika elitistički hobi. Kreiranje i učestvovanje u ovakvom programu je sjajna motivacija da češće boravim u Beogradu- toj ideji se jako i tiho radujem.

Ivana Ljubinković

Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle

i YouTube kanalu ClassicAll Radio

 

ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

Оставите одговор

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.