Šta ljudi rade kada odu?
Da li zalupe vrata toliko jako
da neko, iz susednog stana,
pomisli da su se zidovi urušili
i kao dečije kockice, složili
jedan preko drugog, nabacani
Da li kao mađioničari samo nestanu
Zec u šeširu, ima ga, nema ga, puf
Mašu li dok im ruka ne utrne
a onda taj grč ruke čuvaju
Da li šapuću o rastanku
Ili viču dok ne izgube glas
Pa im je lakše da ućutkani
Uzmu svoje nevidljive kofere
U džep stave nevidljivu kartu
I pošalju razglednicu
U kojoj piše, čitkim rukopisom
„Morala sam da te pustim.
Dobro sam.“
I ako neko pokuša da vidi
Kakav je pečat na markici
Zbunjeno će zaključiti
Da ne postoji to mesto
I ta pošta, ali da ljudi kada odu
moraju jedno vreme da žive
u izmišljenim svetovima
u kojima su goli i ušuškani
sve dok opet ne odrastu
Jelena Jorgačević
Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle
i na YouTube kanalu ClassicAll Radio