Klasična priča

Aram Hačaturijan - od džuboksa do kosmosa

06. 06. 2019.

Na današnji dan, 6. juna 1903. godine rođen je kompozitor Aram Hačaturijan. Odrastanje u Tbilisiju obeležili su zvuci Jermenije, Azerbejdžana i Gruzije koji će kasnije postati važan deo njegovog muzičkog stvaralaštva. Кorišćenje foklornih motiva ovih, ali i drugih zemalja ga je u najvećoj meri i izdvojilo od savremenika poput Šostakoviča i Prokofjeva. Jedan od vodećih sovjetskih kompozitora je klavir učio da svira sam, a formalno muzičko obrazovanje nije imao do svoje 19. godine! Tada odlazi u Moskvu i započinje studije kompozicije i violončela na “Gnjesin Institutu“.

Melodija po kojoj Hačaturijana danas prepoznaju i đaci, koja je u poslednjih 70 godina doživela najrazličitije obrade (dve su na našoj plejlisti) jeste Ples sa sabljama iz baleta Gajana. Ova melodija je 1948. postala džuboks hit u SAD zbog čega je “Njuzvik“ (Newsweek) sugerisao da bi ’48. trebalo da bude godina Hačaturajna u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, Gajana ima još jednu poznatu temu, mirnu ali napetu, koju možda najpre prepoznaju ljubitelji naučne fantastike. Iako Odiseju 2001 najviše pamtimo po dva Štrausa – Rihardu i Johanu (Tako je govorio Zaratustra i Na lepom plavom Dunavu) – Adagio iz Gajane je takođe nezaoboravan kada je u pitanju muzika koja je obeležila kultni Кjubrikov film. Do te mere je ova usamljenička svemirska tema bila efektna da ju je i Džejms Horner koristio kao inspiraciju za nekoliko svojih filmskih partitura, a u ’’Osmom putniku’’ Džejmsa Кamerona direktno aludirajući na “Odiseju“ i Hačaturijana.

Sledeće nezaobliazno Hačaturijanovo delo je Valcer iz svite Maskarada, pisane kao scenska muzika za istoimeni komad Mihaila Ljermonotova. Valcer koji bi se, kada bi knjige imale saundtrek, savršeno uklopio u nadrealni maskenbal Heseovog “Stepskog vuka“.

Poslednji, ali nikako najmanje bitan, je možda najromantičniji ‘’komad’’ muzike ikada napisan. U pitanju je treći, ujedno i poslednji balet koji je Hačaturijan napisao – Spartak. Ukoliko je prethodni Adagio bio idealna filmska podloga za sliku čovekove otuđenosti, ovaj drugi je krajnja suprotnost – nežan, topao, ali i ispunjen tenzijom koja se konačno razrešava provalom emocija.

Ivana Ljubinković

 

Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle

i na YouTube kanalu ClassicAll Radio

ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

Оставите одговор

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.