Klasična priča

Arvo Part: Tintinabuli i Sveti Kristofor

09. 05. 2019.

„Čovek mora da pročisti dušu da bi mogla da zvuči. Instrument mora da bude u redu da bi zvučao. Mora da se počne od toga, ne od muzike’’

U najavi dokumentarnog filma „Osećanje Arvoa Parta’’ (“That Pärt Feeling’’, Paul Hegeman) koji će biti prikazan ove subote u Muzeju jugoslovenske kinoteke u okviru festivala Beldocs, kaže se da je ovaj estonski umetnik naizvođeniji živi kompozitor na svetu. Njegovu muziku možda niste bili u prilici da slušate uživo, ali moguće da ste je čuli u filmovima ili nekim TV emisijama. Nedavno su mi pažnju privukli poznati mirni tonovi u sceni filma „Elegy“ kada Penelope Кruz pozira Benu Кingsliju, sa namerom da njena figura kroz odraz objektiva ostane zauvek netaknuta. Muzika koja prati ovaj intimni trenutak je Partova kompozicija Spiegel im SpiegelOgledalo u ogledalu.

Photo by Priit Grepp, Arvo Pärt Centre

Iako su njegova dela česta na evropskim scenama, široj publici ovaj nesvakidašnji autor nije mnogo poznat. A trebalo bi da bude, bar skoro koliko je, na primer, Bah koji je živeo pre tri stotine godina. Bez obzira na to da li će vam se Partova muzika svideti ili ne (mada smo od prvog takta svesni da se radi o nečemu drugačijem) zanimljivo je videti šta je u moderno vreme želja ili potreba publike kada je savremena klasična muzika u pitanju. Dokle smo kao društvo „dogurali’’ od pomenutog Baha, ili još pre njega, od renesanse pa do danas? U slučaju ovog skromnog i velikog estonskog kompozitora – možda i ne previše daleko.

Arvo Part se na početku karijere vezivao za sovjetsku avangardu (serijalizam i dodekafonija) što mu je donelo priznanje na Zapadu. Iako će tek kasnije doći do svog prepoznatljivog stila vezanog za gregorijansko pevanje i vokalnu polifoniju, i u ranijim radovima se nazirao njegov budući put – autentično prenošenje hrišćanskih načela u stvaranje muzike. Кompozicija Credo (1968. godina) svedoči o tome – u ovom kolažu spojio je moderan zvuk sa citatima tema koje voli (konkretno, Bahovim Preludijumom u ce-duru). Međutim, reči poput Credo in Jesum Christum u vreme sovjetske države shvaćene su kao provokacija režima i delo je zabranjeno. Odlazi iz Estonije 1980. godine u čemu ga komunistička partija ohrabruje.

Photo by Birgit Puve, Arvo Pärt Centre

U narednih osam godina sledio je period traženja tokom koga je kako sam kaže morao da „nauči da ponovo hoda’’. Ono po čemu je Part najpoznatiji jeste princip komponovanja koji je nazvao tintinnabuli – „mala zvona’’ u prevodu sa latinskog. Zaista, njegovi pažljivo birani tonovi kristalno odzvanjaju prostorom. U vezi sa tim, veoma zanimljivu konstataciju dala je Bjork razgovarajući sa Partom: „Vaša muzika pruža puno prostora slušaocu, mogli bismo da živimo u njoj’’! Slično je komentarisao i dirigent Robert Vilson rekavši da je Arvo Part je kompozitor koji zapisuje tišine. Svođenjem zvučnog materijala na ono što je esencijalno, Part je zapravo tvorac asketizma u muzici. Nova filozofija mogla bi se čitati iz sledećeg: „čitava misterija kosmosa leži sakrivena iza umeća povezivanja dva ili tri tona’’! Ali oni zahtevaju ništa manje od perfektnog izvođenja. U vezi sa tim Part je mišljenja da je najosetljviji instrument ljudska duša. Sledeći je glas. „Čovek mora da pročisti dušu da bi mogla da zvuči. Instrument mora da bude u redu da bi zvučao. Mora da se počne od toga, ne od muzike’’.

Dovoljan je jedan pogled na ovog skromnog i dobrodušnog čoveka nalik na svetitelja, da bi nam bilo jasno da je muzika koju stvara ogledalo njega samog. Ona je duboko humana, opisana kao velika molitva, pokušava da savlada ljudsku tugu. Lepa metafora može se naći u opisima Arvo Part centra: „Partova muzika je kao Sveti Кristofor koji uprkos snazi i inteligenciji, uz puno muka prenosi dete (Isusa Hrista) preko reke’’. Sam kompozitor muziku vidi kao svog večitog prijatelja. „Saosećajnog, koji razume, oprašta, teši, briše suze, ali i stvara radosnice, koji je oslobođenje i let, ali i bolni trn koji ga čini trezvenim i uči poniznosti’’.

U filmu koji ćemo premijerno gledati na Beldocs-u očekujemo da kako kažu „umetnici koji izvode njegovu muziku ilustruju različite aspekte fenomena koji je on sam’’. Ovo jedinstveno ogledalo u ogledalu sigurno vas neće ostaviti ravnodušnim, a možda čak pronađete i neki novi lični odraz.

Ivana Ljubinković

 

Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle

i na YouTube kanalu ClassicAll Radio

ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

Оставите одговор

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.