Jazzmark

Novosadski jazz festival: Oktatonik na Džez maratonu

05. 11. 2019.

„UNFORGETTABLE KING“

Na poslednjem u nizu koncerata „Džez za dž“, koje Dom omladine organizuje od 2013. godine, nastupio je krajem septembra osmočlani vokalno-instrumentalni sastav Oktatonik. Koncertom „Unforgettable King“ na autentičan način obeležili su 100 godina od rođenja velikog Net King Kola izvodeći njegove pesme u svojim aranžmanima za 4 glasa i 4 instrumenta.

Sa koncerta iz Doma Omladine: Anabela, Iva, Petra i Viktor

Onog momenta kada su počeli sa Hit that Jive Jack u mračnoj sali Amerikane sa lica prisutnih zasvetleli su osmesi, a sa svakom narednom pesmom Oktaonik je potvrđivao talenat, znanje i veštinu kao da je reč o mnogo iskusnijem sastavu. Iako ova jazz omladina ima u planu izvođenje autorskih kompozicija, za „probijanje leda“ ovog puta izabrali su repertoar „oca vokalnog r’n’b-ja“. Jedan za drugim ređali su se kultni jazz standardi – Unforgettable, It’s Only A Paper Moon, Nature Boy , Star Dust, Tea For two i Straighten Up And Fly Right. Bilo je, međutim prilike da se prikažu i kao kompozitori, pa se nakon zanimljivog i vokalno zahtevnog aranžmana Black Narcissus čula i autorska Aptitude. Muziku potpisuje Stevan Miljanović (klavir, kompozitor), a tekst Petra Leona Matiša (alt, aranžer, kompozitor). Petra (inače muzički urednik na radiju i TV Vojvodina) je i inicijator cele ideje, a uz nju u Oktatoniku su još dva ženska vokala: Anabela Aleksa (sopran) i Iva Pažin (meco-sopran) i još 4 mladića: Viktor Tumbas (bariton), Ivan Radivojević (truba i fliglhorna), Boris Šainović (kontrabas) i Miloš Grbatinić (bubanj). Zanimljivo je da svi članovi sastava, iako veoma mladi, imaju impresivne biografije i raznovrsno izvođačko iskustvo u različitim žanrovima, što ih po Petrinim rečima, samo čini bogatijima u zvuku i izrazu.

Oktatonik je do sada nastupao na Nišville festivalu, u novosadskom Studiju M, na Zidiću Doma Omladine, kao i u beogradskim klubovima. Trenutno se pripremaju za Džez maraton“ 9. novembra u okviru Novosadskog jazz festivala. Uz savet da ih ne propustite u subotu, predstavljamo vam osam ozbiljnih muzičara i zaljubljenika u džez.

 ClassicAll: Kako je Oktatonik nastao i kako se osmoro ljudi u današnje vreme uklapa za probu?

Petra Leona Matiša

Petra Leona Matiša: Prvobitna ideja se rodila iz ljubavi prema horskom pevanju, odmah se odazvao tadašnji pijanista Vladan Veljković. Ubrzo se iskristalisalo ko bi sve odgovarao ovom projektu i na našu sreću, svi su bili zainteresovani. Nažalost, probe su uvek problematične za organizaciju, mnogo nas je. Jedan deo sastava je u radnom odnosu, dok drugi deo još studira, a o ostalim aktivnostima da i ne pričam. Nije lako ali uspevamo.

Kako se kod tebe javila ljubav prema horskom pevanju?
Petra
: Oduvek sam volela da budem deo velikih sastava. Još u osnovnoj i srednjoj školi dok sam svirala violončelo, najviše sam obožavala orkestar zbog neverovatne energije koja nastaje kad toliko ljudi svira zajedno. Takođe sam više godina bila članica hora Pro Musica.

Koji su tvoji najveći džez uticaji? I gde je tu mesto Net King Kola?

Petra: Uticaja ima zaista raznih, kod svakog sam volela nešto sasvim drugo. Prvo je bila faza Ele Ficdžerald, posle na fakultetu Herbi Henkok, pa Dajen Rivz, Vejn Šorter, Šai Maestro, Kurt Rozenvinkel …

Kako izgleda rad na aranžmanima za 4 glasa?

Boris Šainović

Petra: To je poprilično zahtevan posao. Sa jedne strane vodimo računa kome pišemo, kako bi prilagodili datom glasu, sa druge strane treba znati koji zvuk želimo dobiti na kraju, te ostati dosledan.  Svi mi koji u bendu raspisujemo note za 4 glasa dugujemo neizmernu zahvalnost profesoru Vladimiru Nikolovu, koji nam je postavio temelje aranžiranja.

Da li si ti glavni kompozitor/ aranžer ili i drugi „donose“ svoju muziku?

Petra: Do sada smo pijanista i ja bili „glavni“ po tom pitanju, ali se polako priključuju i ostali – u Domu omladine smo izveli i prvi aranžman Ive Pažin.

Reci mi nešto o ideji za Aptitude video spot?

Petra: Ideja je bila, iako smo imali skromne mogućnosti na raspolaganju, da se maksimalno potrudimo da se to ne primeti. Naravno, polazna osnova je bila muzika i sadržaj teksta, to nas je i vodilo tokom stvaranja i snimanja. Želeli smo malo zakoračiti i u vode eksperimentalnog spota. U svakom slučaju, dali smo sve od sebe (snimatelj Robert Gondi, montažer Bojan Hrašćanec i ja).

Koliko se Oktatonik razlikuje od svih drugih brojnih sastava u kojima svirate?

Stevan Miljanović

Stevan: Oktatonik daje pre svega akcenat na vokalnim aranžmanima sjedinjenim sa dobro umerenom i sa ukusom uobličenom ritam sekcijom, koja je potpuno u funkciji ukupnog izraza, neopterećena virtuoznošću i željom da se istakne kao posebna celina. Ukusna korelacija vokalnog i instrumentalnog donela nam je jako lepe reakcije i rezultate. A ovakav način razmišljanja, pisanja, aranžiranja i muziciranja daje svima nama neku novu dimenziju poimanja muzike, kao i nove izazove i iskustva.

 

Svirao si na raznim festivalima i sa brojnim orkestrima, da li se neka svirka / saradnja posebno izdvaja?

Ivan Radivojević

Ivan: Postoji veći broj nastupa i saradnji koje mi znače, ali izdvojiću par: beogradska grupa The Collision, 2012. godine (džez festival u Gronau, Nemačka, bili smo predgrupa basisti Markusu Mileru); nekoliko nastupa tokom studija u Austriji, sa svojim kvintetom, i sa više njihovih big bendova (recimo “West Coast Big Band” koji je predvodio Peter Tušer); tu su i Irie FM i Zemlja Gruva… A siguran sam da će mi biti od velikog značaja i predstojeća turneja u Austriji sa Euroradio Džez Orkestrom koji predvodi Kristof Čeh (sa njim sam već imao svirke za pamćenje).

Koliko je sviranje u ovakvom sastavu za tebe inspirativno s obzirom da nema Big bend zvuka na sceni?

Miloš Grbatinić

Ivan: Iako sam nastupao sa više big bendova i većih sastava tokom svoje muzičke karijere, ne smatram sebe orkestarskim muzičarem već solistom, koji najviše dolazi do izražaja u manjim sastavima. Nastupi sa Oktatonikom su mi vrlo inspirativni, ne samo zbog neuobičajenog sastava sa četiri vokala, već i zbog repertoara koji se sastoji od autorskih kompozicija koje su po karakteru vrlo moderne. Jedinstven je na srpskoj džez sceni.

Kakvo je iskustvo sviranja sa Vasilom Hadžimanovim i kakva je muzika benda Placid Bees, u kom pevaš?

Viktor Tumbas

Viktor: Iskustvo sviranja sa Bendom Vasila Hadžimanova je za mene neprocenjivo. Svakim nastupom naučim nešto novo od vrhunskih muzičara od kojih je bend sačinjen. Placid Bees je moj lični projekat. Pesme koje izvodimo su prvenstveno autorske pesme članova benda ali takođe i obrade pesama poznatih jazz velikana.

Iva, baviš se različitim vrstama muzike, verovarno si jedini muzikolog sa tolikim izvođačkim iskustvom. Da li je muzikologiji potreban neki svežiji pristup? Šta su tvoji planovi za budućnost? 

Iva Pažin

Iva: Ne bih rekla jedini, ali verovatno jedan od retkih (smeh). Verujem da treba, kao i svakoj nauci. Primetila sam da se na muzikologiji na fakultetu neuporedivo manje bavi temama koje se tiču džeza i popularne muzike, ali eto, ostavlja se prostor nama koji se za to interesujemo da se malo više angažujemo. Upravo to i planiram, da svoje dosadašnje iskustvo kao izvođač iskoristim tokom studija, a naravno i nakon fakulteta.

Anabela, ti si najmlađa i najnovija članica. Kakvi su tvoji utisci nakon koncerta u Domu omladine i o Oktatoniku uopšte, šta si prvo pomislila kad su ti se javili?

Anabela Aleksa

Anabela: Jako sam bila srećna što su se mene setili i pozvali me, pogotovo što do sada nisam učestvovala u višeglasnom projektu. Izuzetno uživam u zajedničkom radu i bilo mi je lepo na prvom koncertu sa Oktatonikom. Svi su profesionalni, karakterni, neposredni i ljubazni. Nisam ih sve poznavala pre nego što je započela naša saradnja, ali sam o svima stekla veoma pozitivan utisak već prilikom prvog susreta.

Koliko je komplikovano baviti se danas u Srbiji muzikom koju voliš, dakle džezom?  

Petra: Ne bih rekla da je komplikovano, već zahteva neko žrtvovanje. Malo je kolega koji mogu živeti isključivo od sviranja džeza. Zapravo, u mom okruženju ne poznajem nikoga. Dovijaju se na razne načine, neki se bave pedagogijom, neki se zaposle u orkestru, neki drže privatne časove, drugi sviraju sve što stignu, dok se treći bave potpuno drugim poslom da bi preživeli. Mislim da je najveći izazov ne dopustiti da ono što voliš, bude sekundarno.

Ivana Ljubinković


Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle

i YouTube kanalu ClassicAll Radio

 

 

ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.