Klasična priča

Harfa i kora - od Velsa do Senegala

21. 04. 2019.

Dugo je najavljivan i jedva dočekan dolazak dua Kаtrin Finč & Seku Keite u Srbiju, bar kada su u pitanju ljubitelji world music scene. Mada su se na koncertu u Domu omladine (u organizaciji Multikultivatora) našli i klasičari, као i fanovi džeza! Kako je ovaj neobičan par uspeo svojom muzikom da pomiri toliko različitih muzičkih ukusa? Njihov nastup na NOMUS-u u galeriji Matice srpske prenosio se na video bimu zbog velikog interesovanja, a sa beogradskog koncerta su ispraćeni stajaćim ovacijama, u nadi da će biti bar još jedan bis. Kakvu to magiju stvara ovo dvoje ljudi?

Katrin i Seku predstavili su se našoj publici drugim po redu albumom ’’Soar’’. Preslušavajući ga par dana nakon koncerta, ponovo do mene dopiru divne harmonije harfi, međutim, slušati ih uživo potpuno je drugačiji doživljaj. I to je nešto što mi se jako dopalo kod njih – dolaskom na koncert vi ulazite u neki drugi svet, tačnije, Katrin i Seku vam otvaraju vrata svojih domova u koje zakoračujete kao rado prihvaćeni stranci (ko je onda tu domaćin ’’a ko je bio gost…’’?). To je i poruka jedne od pesama sa novog albuma koja se, u prevodu sa zapadnoafričkog jezika Mandinka, zove Veliko gostoprimstvo (Teranga-Bah). Otuda nam Seku pesmom poručuje ’’Otvorite kapije’’ u skladu sa senegalskim običajem da svima treba pomoći: ’’U Senegalu niko ne ostaje stranac. Može da prođe na kratko kroz vaš život, može da ostane dugo, ali prestaje da bude stran onog momenta kada ga ugostite’’.

Uopšte, ideja koju Katrin i Seku imaju je da kroz sublimnu muziku predstave crtice iz istorije zemalja iz kojih potiču, događaje o kojima ne učimo u školi, a koji su obeležili čitave narode – u ovom slučaju narod Velsa i Senegala – ali i njih same. Muzika šalje poruke tolerancije, o prihvatanju drugoga koji, kada malo bliže pogledaš, i nije baš toliko drugačiji od nas. O tome na posredan način govori prva numera Clarach, kojim je koncert i otpočeo. Klara je ime male ženke sokola koja se izlegla u Velsu, odletela na jug – ni manje ni više nego u Senegal – i posle dve godine se vratila u Vels i stvorila novo gnezdo. U knjižici koja prati CD, Seku piše o tome kako voli slobodu ptica da odlaze na različita mesta i da je na neki način i on kao ptica selica bio na sličnom putu: ’’Promene iz dura u mol su eho emotivnog putovanja migranta’’. Nakon uvoda koji budi neizvesnost, Klara ubrzo širi krila uživajući u letu, a i mi zajedno sa njom. Postepena dinamika, suptilne promene, kao i umetnička komplementarnost oduzimaju dah.

U 8 numera sa albuma saznajemo koje su godine u starijoj i novijoj istoriji ove dve zemlje bile značajne i po kojim događajima, koje su to ’’obične’’ ljude ovekovečili muzikom (Yama ba), kao i to da je ponekad potrebno samo zastati kako bismo slušali travu kako raste (Listen to the grass grow).

Vrlo upečatljivo su izveli stvar 1677 koja govori o francuskoj kolonizaciji ostrva Gore na obali Senegala (ostrva koje će u toku narednog veka postati jedno od najozloglašenijih mesta u Zapadnoj Africi za trgovinu robljem). Sama muzika – izraz porobljenog senegalskog naroda – odmah vas ’’hvata’’, asocirajući na trenutak na čuveni motiv Take Five. Direktna komunikacija, različiti zvukovi – grebanje, zujanje kao onomatopeja… učinili su senegalski ’’Take 1677’’ nezaboravnim! Seku sve vreme pleni širokim osmehom, reklo bi se da se smeje muzikom. Čak nam je poklonio i brzi kurs iz teorije sviranja na kori – samo 4 prsta stvara sve te zvukove, palčevi i kažiprsti. Ko bi rekao.

Kompozicija koja je na drugačiji način bila kulminacija večeri je Zapamti Triverin (Remember Trywerin je grafit ispisan na zidu koji je danas nacionalni spomenik, a podseća na poplavljenu dolinu Triverin koju su stanovnici Velsa morali da napuste). Očaravajućom bojom između glasa, šapata i ehoa, prvi put smo čuli Katrin koja je ubedljivo prenela nemire u Velsu uzrokovane problematičnim odnosima između Engleske i Škotske ‘65. godine prošlog veka. Negde između ovih numera nalaze se još dve – Bach to Baiso i Hinna-djulo. Prva je kombinacija čuvene arije iz Goldberg varijacija i senegalskog melodijskog tipa poznat kao Baiso, dok se druga jednostavno prevodi kao Soul strings i najosetniji je uticaj jazz harmonija.

Za one koji nisu nabavili CD, dok to ne učine, za upoznavanje sa Katrin i Sekuom tu je YouTube. Ono što me par godina unazad raduje jeste čitanje svakakvih komentara koji se tu mogu naći, ali kad je ovo dvoje umetnika u pitanju, sve poruke šalju istu emociju:

’’In a so terrible period for human rights, this special music remember us that Europe and Africa have to walk together. Thank you so much’’.

’’Breathtaking. spine-tingling. angelic and sublime’’.

’’One of the most beautiful things you will ever see or hear’’.

Možda su baš ovo pravi odgovori na pitanja s početka.

Ivana Ljubinković


ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.