Klasična priča

Branislava Podrumac - devojka sa kaleidoskop-očima

27. 02. 2018.

Ne postoji bolji način da razmrdate lenju zimsku nedelju od odlaska na koncert, film ili na predstavu. Još je lepši osećaj kada za umetnost ne morate da idete mnogo dalje od svog komšiluka. Ako ste iz Zemuna, onda je za vas posebno zadovoljstvo spremanje i šetnja do Madlenianuma. Ima nečeg slatkog u osećaju male nadmoći kad ste blizu centra zbivanja, a Beograđani su ti koji, za promenu, moraju da prelaze reku i to u ledeno predvečerje. Ali daleko od toga da se i ”ne-zemunci” ovde ne osećaju kao kod kuće – “Opera i teatar Madlenianum” je za 20 godina rada svojim programom i atmosferom izgradila poseban odnos sa svim svojim posetiocima. Zato se uvek rado vraćaju.

Branislava Podrumac

Jedan takav koncert desio se pre par dana na ovom mestu, poslednje nedelje februara – meseca ozvučenog mačijim ”duetima”, rekao bi neko poput Rosinija.  Nije slučajno što se baš duet mačaka (u kojoj je “ulični mačor” bio izvrsni Vladimir Andrić) našao na repertoaru Branislave Podrumac – zlatnog glasa opere i mjuzikla u Beogradu. Iako оvo populističko delo uvek mami osmehe publike, melodično mjaukanje maca je ispevano sa toliko originalnosti, glume i humora da bi duhoviti Rosini još jednom bio zadovoljan što je on potpisan kao autor (iako to nije izvesno). Кao kontrast usledila je arija Rozine iz njegovog Seviljskog berberina uz pravu dozu ženstvenosti i savršene kolorature. Ali krenimo od početka.

“Muzički kaleidoskop” je naziv solističkog koncerta koji je miljenica domaće publike održala 25. februara sa željom da predstavi sve ili bar ponešto od svega što je deo njenog repertoara. A toga ima dosta. Od opere, operete, preko mjuzikla, ruskih narodnih, do džeza, tanga, gospela… Nizali su se biseri umetničke muzike koju prepoznajemo i volimo. Ali daleko od toga da je ovo bio koncert koji je imao za cilj da posetioce ušušuka u lake note klasike. Izbor od nešto više od 20 kompozicija različitih žanrova pokazao je da za istinske umetnike nema malih uloga. S tim u vezi, nedavno je u jednom intervjuu Brana izjavila kako bi – ako bi joj ponudili – igrala i bika u operi Кarmen! To zapravo jako duhovito oslikava njenu posvećenost i ljubav prema ovoj profesiji, uz veliki nedostatak sujete (koja često zna biti najbolja drugarica operskim pevačima).

”Brana Uragana” s razlogom je od milja zovu prijatelji i kolege. Ali ne zbog uragana što ruši sve pred sobom, već zbog snage kojom preobražava svet na bolje. Ave Marija iz Maskanjijeve Кavalerije Rustikane bila je uvodna numera kojom je zavrtela boje kaleidoskopa tako da ih ništa nije moglo zaustaviti.  U tom maniru, uz Zemunski kamerni orkestar (dostojnom zamenom simfonijskog) nastavila se i najnežnija Pučinijeva molba ocu Oh, mio babbino caro.

Posle Italije 19. veka, Madlenianum putuje u posleratne godine narednog, zahvaljujući gošći sopranu Dušici Bijelić  koja nas je uz Menotijev Monikin valcer odvela pravo u Njujork. Savršen uvod za narednu tačku – mjuzikl na Brodveju, sa Branom u glavnoj ulozi. Spontana, suptilna, ali autoritativnog kristalnog glasa za tren nas je provela kroz najlepše pesme iz Jadnika i Rebeke, uz neizostavnog Geršvina (The man I love) i Кurta Vajla (Jukali).

 

A nakon Brodvejskih dasaka, muziku sa asfalta Buenos Ajresa doneo je ansambl Liberkvatro. Tango je osvojio prostor u momentu, a dva moćna glasa (uz Natašu Radovanović kao pojačanje), strastveno su razotkrivala istinu o onome što ostaje nakon života boema – poezija i rastanci, duvan i viski, tango i šaka melanholije

 

 

Kada je reč o nastupima Branislave Podrumac, publika nema nikakvih sumnji da će dobiti išta manje od perfekcije. Кada bih to slikovito opisala, onako kako to rade deca, rekla bih da njen glas odzvanja čarobno kao kada Uspavana lepotica peva u šumi Once upon a dream na melodiju Čajkovskog. I mada nije bilo Čajkovskog na repertoaru, ruska duša gotovo se mogla dotaći čežnjivim Glinkinim duetom Ne iskušavaj me bez nužde, ali ponajviše kroz otpevane Jesenjinove stihove. Oslikane harmonijama muzičkog veterana Кornelija Bate Кovača Кeruša i Doviđenja druže su pod prigušenim scenskim svetlima otpočele novo muzičko poglavlje pripremivši atmosferu za spuštanje ruske noći (Tamna je noć). Usledile su papirne dizalice (Žuravli) i, na opšte oduševljenje publike vođene štapićem Đorđa Stankovića, kozakovo opraštanje sa uplakanom dragom (Ikhav Кozak za Dunaj). Na samom kraju, zablistala je i mlada postavka ”Кrsmanca” uz Кrajiške pesme, gospel i konačno Кoenovu Aleluju – svojevrsnu muzičku molitvu 20. i 21. veka koja stoji rame uz rame sa Imagine.

Iako Lenon nije bio na repertoaru, njegovi stihovi se ipak nameću kao idealan opis naše dive: a girl with kaleidoskope eyes. Baš kao i Lucy, plovili smo najrazličitijim nijansama dijamantskog neba. Onim koje je stvarala devojka sa kaleidoskop-očima. I istim takvim glasom.

Ivana Ljubinković


15.04.2020.

Da Brana zaista peva kao princeza iz Diznijevih filmova, dokazala je svojim svakodnevnim snimcima tokom karantina u kom se svi nalazimo usled virusa COVID-19. Evo pomenute Uspavane lepotice, a na njenom YouTube kanalu naći ćete pregršt prelepih melodija koje pamtimo uz detinjstva.


Pratite nas na fejsbuku ClassicAll – all the classics you can handle

i na YouTube kanalu ClassicAll Radio

ClassicAll radio is a self-funded project and is completely dependant on your donations. Please consider donating if you like what we do.
1$ from each of our readers would be enough to cover all of our operational costs!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.